Primalje su posebne žene, žene koje kao svoj životni poziv biraju biti uz žene u njihovim najvažnijim životnim trenucima, trenucima u kojima se rađa novi život. Udruga Agape za informiranje i podršku budućim majkama okuplja upravo te posebne žene, primalje, koje su odlučile biti aktivna podrška budućim roditeljima u njihovoj najvažnijoj životnoj avanturi. Prigodno uz obilježavanje Međunarodnog dana primalja razgovarala sam s Mirjanom Mate Ello i Gordanom Kucljak, primaljama Opće županijske bolnice Vinkovci i članicama udruge Agape.
Drage primalje, možete li nam za početak reći kako bi vi opisale svoj životni poziv? Što za vas znači biti primalja?
Mirjana: Biti primalja znači uvijek biti blizu ženi koja je u potrebi. Najvažnija zadaća primalje je da osnaži, ohrabri, utješi, da doprinese tome da trudnica osjeti sigurnost i mir u najvažnijim i najosjetljivijim trenucima života žene, kako bi ona postala svjesna svog tijela i njegovih sposobnosti i uspješno prošla kroz porod.
Gordana: Primalja nije zanimanje, to je poziv, nešto što morate voljeti , morate znati biti pomoć ženi u njenoj važnoj ulozi kada postaje majka, biti podrška u njenim trudovima, njena vodilja u disanju i na kraju znati podijeliti sreću sa novim roditeljima.
Udrugu Agape ste osnovale 2018. godine i od tada aktivno djelujete putem Udruge, no ja vas sjećam još iz 2013. kada smo suprug i ja sudjelovali na tečaju za porod i moram priznati da ste nama jako puno pomogle. Što vas je potaknulo da izađete iz okvira i osnujete udrugu?
Mirjana: Prateći promjene u struci postale smo svjesne da trudnicama iz našeg okruženja treba omogućiti da se za svoj porod pripremaju kao i trudnice u drugim zemljama Europske unije. Kad smo osnovali Udrugu na neki način izašli smo iz nekog svog sigurnog okruženja. Danas kad pogledamo unazad sigurna sam da je osnivanje Udruge bio korak jako potreban i nama kao primaljama i našim trudnicama kao korisnicama.
Gordana: Ideju je donijela Mirjana i podijelila ju sa mnom i istog trenutka smo krenule u realizaciju i osnivanje udruge, naravno trebale smo i pomoć i tu smo u startu dobile snažan vjetar u leđa od gradske uprave.
Tko sve sudjeluje u radu Udruge? Na koji način pružate podršku budućim roditeljima?
Mirjana: U radu Udruge najviše posla odradimo nas dvije, a kad nam se ukaže prilika rado u goste pozovemo i druge stručnjake iz naše vinkovačke bolnice, kolegice primalje i naše liječnike, prvenstveno ginekologe, koji nam pomognu u stručnom dijelu naših tečajeva pripreme za porod.
Podrška budućim roditeljima kod nas u udruzi odvija se kroz različite radionice. Tijekom jedne „pripreme za porod“ ukupno ima četiri radionice koje se održavaju tijekom jednog mjeseca. Namjerno ostavimo vremenski razmak od jedne do druge radionice kako bi trudnice i njihovi partneri mogli razmisliti o svemu onome što smo na radionici govorili. Nakon toga uvijek bude zanimljivih pitanja i različitih konstatacija koje čak iznenade i njih same. Tome se uvijek najviše radujemo.
Gordana: Moram istaknuti kako aktivno sudjelujemo u svim područjima gdje možemo učiniti nešto više za naše korisnike i za udrugu. Kroz tri godine smo kao udruga bili dio projekta ureda za demografiju i mlade koji nam je omogućio da u svoj rad uključimo psihologa, terapeuta i edukatora što nam je jako puno značilo. Očekujemo da će ovih dana izaći natječaj Ministarstva demografije i mladih na koji se planiramo prijaviti i nadamo se uspješnom prolasku kako bi obogatili naš rad novim aktivnostima.
Koji je princip rada, što budući roditelji mogu očekivati kad dođu kod vas? Namjerno govorim roditelji a ne samo majka jer je uloga oca u cijelom procesu itekako važna, zar ne?
Gordana: Uloga oca je jako važna i jako nam je drago da se sve više očeva odlučuje biti uz svoje partnerice na porodu. Osim partnera uz rodilju može biti i neka druga osoba u koju rodilja ima povjerenja. Ta pratnja je velika podrška svakoj rodilji jer nažalost primalja zbog prirode svog posla ne može neprestano fizički biti uz rodilju.
Naime sustav nažalost ne funkcionira tako da u rađaonici jedna rodilja ima jednu primalju, već primalja koja je u rađaonici mora obavljati i druge poslove, a rodilja treba nekoga tko je stalno uz nju, tko će joj obrisati znojno čelo, dodati joj vode, masirati ju…. naravno mi bi jako voljeli kad bi upoznali rodilju na početku njene trudnoće i družili se s njom sve do završetka babinja koje traje još 6 tjedana nakon poroda, no nažalost kod nas takav sustav još nije zaživio. Tako da smo jako sretni kada je uz rodilju pratnja, posebno partner, jer joj to daje sigurnost i mir. Uz rađaonicu imamo i prostor predrađaonice gdje partneri mogu boraviti zajedno, pripremati se i uživati u iščekivanju.
Mnogi parovi su prošli vaše tečajeve pripreme za porod, kakve su povratne reakcije? Koliko je vama dragocjeno čuti mišljenje budućih roditelja?
Mirjana: Budući roditelji svakako mogu kod nas očekivati “ neočekivano”…. Naše radionice funkcioniraju na principu da potaknu na razmišljanje kako trudnicu tako i njenog partnera i da ih upozna sa cijelim procesom poroda koji će zajedno proći. Govorimo i o trudovima, o promjenama u tijelu žene, o samom porodu, o dojenju… Radionice su tako koncipirane da parovi mogu reći svoje mišljenje i stavove, uvijek razgovaramo i uvijek tražimo povratnu reakciju. Najveći razlog zašto parovi dođu u našu Udrugu je zbog Potvrdnice – kako bi partner mogao prisustvovati porodu, no ono što mene jako obraduje je kada na zadnjoj radionici oni postanu svjesni da je priprema kod nas puno više od toga, odnosno da su dobili puno više, nova znanja i iskustva koja će im pomoći u avanturi života. To je i smisao i cilj naše Udruge.
Nažalost u rađaoni se događaju i teške i tužne životne situacije. Takve situacije jako su teške i za roditelje no i za osoblje koje sudjeluje u porodu. Kako se nosite s tim? Kako u tim trenucima naći riječi podrške i utjehe?
Mirjana: Dobro je uvijek te neke teške situacije podijeliti sa drugom primaljom, jedna uz drugu uvijek nekako nađemo mir, podršku i utjehu kako za sebe tako i za druge. Otkad radim uvijek na taj način jedna s drugom prolazimo sve ono teške, ali i one prekrasne trenutke našeg posla, jedne drugoj smo podrška i oslonac.
Gordana: Da nažalost u rađaonici se osim suza radosnica ponekad pojave i druge suze koje primalja itekako teško proživljava. To ostavlja u vama jedan ožiljak i uvijek se sjećate toga… nažalost svaka primalja to u svom radnom vijeku doživi i nikad ne zaboravlja. Majci je naravno najteže, teško je tu ranu zacijeliti, ali u takvim situacijama se trudimo maksimalno biti uz ženu da njoj to sve olakšamo, koliko je to moguće.
Pretpostavljam ste u svom bogatom radnom iskustvu ipak doživjele više sretnih nego tužnih trenutaka. Bi li htjeli podijeliti s nama neku priču koja vam je ostala u posebnom sjećanju?
Gordana: Priča u mom 38 godišnjem radu je jako, jako puno. Svaka primalja je sretna kada dođe rodilja i čujete kucaje srca njene bebe, ali od tog trenutka i preuzimate odgovornost za nju, naravno tu niste sami jer je s vama i liječnik- ginekolog, to je timski rad koji mora biti posložen i u kojem svatko nosi svoju odgovornost. Onda strpljivo s rodiljom čekamo onaj trenutak poroda i najsretnije smo kada u ruke primimo maleni novi život, kada i majka i dijete budu u redu i sretni odu kući iz rodilišta nekoliko dana nakon poroda.
Što bi se po vašem mišljenju moglo još unaprijediti kako bi porod zaista bio najljepši događaj kojeg će se majka i hrabri očevi rado prisjećati? Kako potaknuti ljude da se odluče na dijete, pa i na dijete više? Čini mi se da je tehnologija i podrška otišla naprijed, a broj djece uz sve ove pogodnosti i dalje ide pada.
Gordana: Moje mišljenje je da bi se uz ove divne apartmane koje su nam donirali grad i županija trebalo još malo potruditi pa rađaonicu urediti tako da „boks“ bude kao jedna soba gdje će svaka rodilja moći jesti, kretati se i imati svoju intimnost uz pratnju koja joj pruža podršku na porodu. Bilo bi idealno da je jedna primalja na jednu rodilju, jednom riječi da se podigne standard u bolnici. To svakako može ljudima olakšati i uljepšati samo doživljaj i proces porođaja. Općenito mislim da je jedan od faktora koji utječu na odluku o rađanju danas i financijski standard i da bi njegov rast utjecao na odluku roditelja da imaju više djece ili dijete više, pa da zaustavimo ovaj pad nataliteta. Mislim da su i naši vladajući toga svjesni demografskih problema i da rade na tome, a iskreno se nadam da će u tome i uspjeti.
I za kraj, što bi poručili budućim roditeljima? Je li nesebična ljubav – agape- odgovor na sva pitanja?
Mirjana: Ja volim reći da mi u struci uvijek možemo bolje, ali najteži rad je rad na sebi i nekad ide polako. Bitno je da ide i da unosimo promjene koje su potrebne kako bi bili blizu današnjoj modernoj ženi. Porod je zaista najljepši događaj u životu. Ako ga trudnica i njen partner odrade zajedno onako kako ih mi na našim radionicama učimo, a to je TIMSKI njih dvoje zajedno, onda je to događaj koji ostaje za cijeli život u smislu jačine njihovog zajedništva i neizbrisive zajedničke snage. Od kad svijet postoji ljubav je uvijek izvor i pokretač svega, bez ljubavi ništa smo.
Uz ove prekrasne misli završavamo naš razgovor i možemo se samo složiti da je ljubav pokretač svega, tamo gdje ima ljubavi sve se može i ništa nije teško. Našim primaljama još jednom veliko hvala na svakoj lijepoj i dobroj riječi i gesti koja ženama znači cijeli svijet u trenutku kada njihovo dijete dolazi na ovaj svijet. I primaljama i budućim roditeljima želimo puno sretnih trenutaka u rađaonici, a s obzirom na demografsku situaciju iskreno im želimo što više posla!